Jezična barijera rijetko je posljedica nedovoljnog znanja — mnogo češće je riječ o strahu od pogreške i osjećaju neugode pred drugima. Prvi korak u prevladavanju te barijere jest prihvatiti da su pogreške prirodan i nužan dio učenja svakog jezika, uključujući materinji.
Manje grupe i individualni satovi značajno smanjuju pritisak jer polaznik dobiva više prostora za govor bez straha od ismijavanja. Zato u Jezikaru grupe ograničavamo na najviše šest polaznika, a individualni satovi omogućuju potpuno prilagođen tempo.
Postupno izlaganje stvarnim situacijama također pomaže — počnite s kratkim rečenicama u sigurnom okruženju učionice, a zatim ih primjenjujte u svakodnevnom životu, primjerice naručivanjem kave na stranom jeziku ili kratkim razgovorom s turistima.
Naposljetku, redovita praksa smanjuje anksioznost brže od bilo koje druge metode. Što više puta progovorite, čak i uz pogreške, mozak taj čin percipira kao sve manje prijetećim, sve dok govor ne postane prirodan i opušten.